KNJIŽEVNA UDRUGA "PJESNICI" IZ BELIŠĆA

 

 


Početna Povijest udruge O nama Galerija pjesama Mladen Šarlija Franjo Kopecki Frano Budić Tomislav Pomper Mario Jukić Josip Stajmaher Zdravko Kokorić
Galerija slika Kontakt Korisni linkovi

 

Mario Jukić
 
 
Krenusmo put Baranje
 
Nas 5 mladića, sjedimo na terasi kafića, popili smo par pića,
"Što da radimo?", povela se priča...
 
Ovako samo tapkamo na mjestu, ajmo mi napraviti neku feštu!
Nećemo peći ni prase ni kobase,
Odlučili se za klopu finu, jest ćemo janjetinu.
 
A kad se već klopa janjetina, uz to bi mogli i nekog finog vina!
Sjeli smo u auto i natočili benzina.
 
Krenusmo do Baranje kupiti janje,
Ukusnije je, a i košta manje,
Stisli smo gas i do mosta stigli za čas,
Prešli smo Dravu, hoćemo naći poslasticu pravu,
Rutavo meketalo što je paslo baranjsku travu.
 
Kad dođosmo do Stare drave,
Vidjesmo dva labuda kako spojiše glave,
Svojim vratovima stvorili su oblik srca,
lamataju krilima, a voda oko njih frca.
 
Vidjeli smo i ribiče u čiklu,
izletnike kako stavljaju deku na travu friško niklu,
na biciklističkoj stazi barabere na biciklu.
 
Nećemo kao dosad, u Torjance po janjce,
Plan sam skovo, moramo probat nešto novo,
Tko zna kakve sve Baranja ljepote ima, ma moramo uživati u njima.
Imam osjećaj da ih moram otkriti, i da ću tada sretniji biti.
Treba uživati u svakom trenutku, izazovi su u svakom kutku.
 
Lijevo od nas obrisi Aršanja,
a u daljini Banska Kosa, prostranija, ali manja
 
Prošli smo skretanje za Novi Bezdan,
baš je danas lijep dan.
 
Došli smo u Baranjsko Petrovo Selo, društvo je veselo,
zna se red, stali smo na sladoled.
 
Kad smo došli do Petlovca, vidjeli par ovca,
al nigdje na vidiku janjići, moramo dalje ići.
 
Prođosmo Beli Manastir, odvojili se s glavne na vinsku cestu, i nađosmo mir.
Naša ruta, ide preko vinskih puta,
Mi smo vesela ekipa što Baranjom luta,
Vijuga vinska cesta, a uz nju mnoštvo zanimljivih mjesta.
Vinograd i podrum vizura je česta.
Kad smo došli do beljskog vidikovca, shvatili smo da imamo dosta novca,
da kupimo za feštu i dovoljno vina, u vinu je istina.
Na jednom mjestu, da kupimo sve za feštu.
 
Spuštamo se niz Bansko brdo, tražeći janjadi krdo,
U Kamencu prolazimo pored vinarije, sunce baš lijepo grije,
Ovdje je visoka razina insolacije, zato tu i nastaju vrhunske enološke kreacije.
 
Raspravljamo da li Baranja znači janje (Barany) ili Majka vina (Bor anya),
Ma vjerovatno je i jedno i drugo istina,
I janjetina i vina, ondje su izuzetno fina.
Ne sviđa nam se teorija da ime dolazi od riječi „bara“,
Jer su nam vino i janjetina ipak draži od močvara.
A to da je cijela Baranja nekad bila potopljena kao Kopački rit, ma to je samo mit.
Al ipak vidjesmo mnoge ptice barske... i osjetismo duh Mađarske.
Posvuda iste slike, na kućama vijenci sušene paprike.
 
Dođosmo u Kneževe Vinograde, al tamo ne možemo naći janjce mlade,
Ma nećemo jesti ovcu, nije problem ni u vremenu ni u novcu, ajmo mi janje potražit u Zmajevcu!
 
Suzu smo prošli, u Zmajevac došli,
Odjednom, puče nam guma, stadosmo pred vratima vinskog podruma,
A gle ti jada, što ćemo sada!?
Ljuti i bjesni, dalje ne možemo, toga smo svjesni.
Uto, iz podruma gazda izađe: „Pa ljudi, što Vas snađe?“
„Ajde, nemojte da Vas jedna probušena guma natjera da siđete s uma!“
Pored njega mnoštvo pijevaca, a on nas pita:"Što Vas vodi put Zmajevca?"
Mi mu rekosmo tko smo
A gazda, čini se dobro raspoložen vazda,
Zove nas da uđemo, to nam nije bilo u planu, ali možda nam je tako suđeno.
 
Vulkanizera je zvao i vina nam potom dao,
Odvrne se pipa, iz bačve se vino nasipa,
Lagano dolazi veče, a vino i dalje iz bačve teče,
Više nismo u tolikoj brizi, kad vino lagano niz grlo klizi.
 
Priča nam, zasadio je još nekoliko hektara, bit će još više grožđanog nektara,
Dok nam priča svoje vinske priče, začusmo jelena kako u daljini riče,
Kaže, svo vino proda pred vratima, ljudi po vino putuju satima,
Vinarstvo je dio obiteljske tradicije, i njegov otac i djed radili su to davno prije,
Priča nam to uz čašu vina i slatko se smije, dok i nama vino u čaše lije,
Govori nam o padinama banske kose, o vodama Dunava što na nju pijesak nanose,
Priča nam kako upravo sade trsove mlade,
Kako se vinogradi obnavljaju i kako se vrhunska vina spravljaju,
U vinskom svijetu on je slavno ime, bez lažne skromnosti ponosi se time.
 
Naš neočekivani domaćin dobar je na svaki način,
Napravio nam perkelt od štuke i skinuo kulena sa tavanske kuke.
 
Došli su i tamburaši, od muzike sve se praši,
Dođoše i cure iz sela, atmosfera je vesela,
Skočiše cure, na vinsko bure.
 
Kad čardaš zasvira, vrag mi ne da mira,
Priđem do jedne djevojke, što ima lijepe uvojke,
U ritmu glazbe tijela su nam se zanjihala, u podrumu kod Mihalja.
 
Vani mjesec mlad, odoh s curom u vinograd,
Sad smo skupa i tko zna kad,
Ti si vedra i jedra,
Mađarica lijepa lica.
Sve što će biti među nama, sakriti će tama,
A možda sam ja baš ovu noć, tu morao doć.
 
Sova u daljini huče, srce mi jače tuče,
Tvoj pogled čežnju krije, hladan vjetar s Dunava brije,
A meni hladno nije, strast me grije,
Lice ti se tako lijepo smije, gdje si bila prije!?
 
Vratismo se do podruma, a tamo ekipa ko da je sišla s uma,
Glasno se vesele, popiše bačve cijele,
Pjesma se iz podruma ori, sve dok ne zazori,
U ovom vinogorju nema većeg frajera, od Miške Gerštmajera
 
Kad smo sve popili, na bačvama smo zaspali
Mi se probudismo i naglas viknusmo, „Pa gdje smo?“
Bez glavobolje, ma ovo vino je najbolje,
Nema mamurluka, ne drhti nam ruka, u ušima nije buka.
 
Stigne glas, vulkanizer je došao maločas,
Popravio nam gumu, auto je spreman na drumu,
Kaže Mario: „Baš dobro što nam se auto jučer pokvario“
 
Na rastanku, dadosmo gazdi i posljednu banku,
Nije nam nimalo žao, i on je da nas lijepo ugosti sve od sebe dao,
Gazdi smo se zahvalili, što smo se tako fino proveli i zalili,
A on se samo smije, :“Ma sve je to dio baranjske tradicije“,
Ovdje je svatko dobrodošao, ovdje nitko nije loše prošao,
Gazda nam je našao u selu i janje, ne vraćamo se praznih ruku iz Baranje.
Ponijeli smo i dovoljno vina, u vinu je istina.
 
 
 
Andrijana
 
Još se tog dana dobro sjećam, bilo je proljeće,
Adrijana je izašla navečer da samnom prošeće,
Neznanci još tada smo bili,
Kriomice se vidjeli,
Ali na jednom susretu nismo stali,
Jer puno toga zajedničkog smo imali,
Energično sam ju zavolio,
Nisam joj odolio,
Adrijana je sve ono što sam tražio,
Ja sam uz nju osnažio,
Bez tebe više ne mogu,
Oborila si me s nogu,
Ljubav moju poklonio sam ti zato,
Adrijana, ti si moje zlato!
 
 
ERA PREKARIJATA
 
Suverenitet,
to je danas raritet,
nerealni epitet,
 
dug se penje,
pod tuđom čizmom se stenje
 
Ne oružjem, već kapitalom,
a mi.... zatrovani jalom,
nitko vođen idealom,
 
Sve za profit,
to je bit
pravda je postala mit,
 
moćnicima zaradu,
a narodu daj paradu,
pa će zavoljeti svoju vladu,
daj mu i neku nadu.
 
Na periferiji novog svjetskog poretka,
pali bez ispaljenog metka,
bez imetka,
 
neokolonijalizam,
kopni optimizam
 
igre na sreću,
novi rijelitiji kreću,
 
kruha i igara,
bez motike para,
receptura stara,
 
lažna sloboda,
globalna moda,
 
kolektivna narkoza,
psihoza, dubioza,
 
Svatko prikovan za svoj ekran,
ružan san,
 
Sviće zora,
ne prestaje noćna mora
 
Povijest se vrti u krug
Ne znaš više tko ti je drug!
 
ne postoji kolegijalnost,
to je naša stvarnost
 
Kapitalizam,
okrutni mehanizam,
 
Svakog sata,
sve bliži eri prekarijata
 
 
 
ARŠANJ
 
Hodam, penjem,
uzdišem, stenjem,
 
Krš u nizini,
idem ka visini,
 
Ugodniji zrak,
korak mi lak,
 
S prirodom bijem boj,
kaplje mi znoj,
al to je hobby moj
 
S vrha aršanja,
Priroda je manja,
 
Manji su i svakodnevni problemi,
nisam više u dilemi
 
Uživam u pogledu,
nisam u bedu
Sve je u redu
 
Meditacija,
kontemplacija
 
Ptice u letu,,,,
tko smo mi na ovom svijetu?
 
Mi smo samo prolaznici
I zavidim pomalo toj ptici
 
U daljinu ode....
i možda je to ideal slobode
 
opuštanje,
pa spuštanje,
jednom riječju guštanje
 
ARŠANJ U DALJINI
 
Noći i dana sraz,
Sviće... ukazuje se krajobraz,
Na zelenu travu uhvatio se mraz,
 
Sviće zora,
Ukazuje se Aršanj gora,
Stara priča,
Kaže da tamo žive bića,
Iz noćnih mora
 
Nad poljem izmaglica,
Ledeni kristali, Lagani i mali,
Da na tlo nisu pali,
Iz magle izranja jato ptica,
Osim Aršanja, koji je uzvisina manja,
Sve ostalo beskrajna ravnica,
Inspiracije klica.


ZAŠTO TE NAPUŠTAM


Loša, ali ispravna slutnja,
razočaranje, bijes i lutnja,
 
Sve se izjalovilo,
U meni se prelomilo,
 
Ne nazire se spas,
gotovo je za nas,
 
Ovo je riječ zadnja,
Gotova je naša suradnja.
 
Nema više iskrenosti,
samo inercije i lijenosti
 
I posljednji ideali,
sada su pali,
 
Pali su u blato,
napuštam te zato
 
 
 
MAJKA VINA
 
Vozim se biciklom u cik zore, a oko mene vinograda more,
Dok gledam svanuće, dobivam poetsko nadahnuće,
Prolazim kroz vinograde, promatram nasade,
Lesno tlo pored Dunava, za trsove podloga je prava,
Dođem do vrha Kamenjaka, stanem i nadišem se se svježeg zraka.
 
Tu sam i kad grožđe zrije, i kad se mlado vino pije,
I kad se za Martinje na trsove kupi prvo inje,
I za Vincekova kada se otvara sezona nova.
 
Baranja s pravom nosi ime majka vina,
Jer sva su ona ovdje neopisivo fina,
Najraširenija sorta vina je graševina,
Chardonnay je više nego okey,
Pinot sivi, svatko mu se divi,
Pinot noir savršeno dočarava baranjski terroir,
malo tko nije probao baranjski merlot,
traminac mirisavi užitak je pravi
Cabernet sauvignon zasjeo je na tron.
 
Spuštam se s Banske kose,
Sunce je već visoko na horizontu i nestaju tragovi jutarnje rose,
idem prema Zmajevcu, nešto me vuče u tom pravcu,
Idem u regionalnu vinoteku, za sve vinkusce pravu meku,
Kad odem u Zmajevac u vinoteku najljepši plodovi grođža poteku,
i uživam u tom prirodnom lijeku, uz baranjsku poslasticu neku,
fiš paprikaš, ovdje je najbolji baš.
 
Obrubljena Dunavom i Dravom, Baranja odiše atmosferom ugodnom i zdravom.
 
 
 

powered by Belkatalog CMS - J. K. "Gašo"